GPS-(Global
Positioning System) prijemnik prima signal sa satelita.Upoređuje razliku između
momenta slanja i svog trenutnog vremena.Na osnovu te razlike koja predstavlja
vreme putovanja signala od satelita do prijemnika,određuje udaljenost satelita
koji je poslao signal.Obradom signala sa najmanje tri satelita prijemnik
izračunava svoju poziciju na Zemljinoj kugli.U kombinaciji sa vremenom:brzina
kretanja ,pređeni put,brzina penjanja ili spuštanja,vreme potrebno da se stigne
do cilja.
Što veći broj signala
satelita u prijemniku,to veća tačnost izračunate pozicije.Određeni atmosferski
uslovi i razni izvori grešaka smanjuju tačnost.Prijemnici iz ekonomske
klase:prosečna tačnost od 15m,95% vremena.
Najmanje tri
satelita za odredjivanje 2D koordinata,
Najmanje četiri
satelita za određivanje nadmorske visine.
Šta može GPS
pitate se sad,odgovor je može mnogo toga :) ,a ovu su neke od stvari.
-Izračunava
koordinate geografske širine i dužine tačke na kojoj se nalazimo
-pokazuje liniju
na displeju koja predstavlja put kojim smo prošli,
-brzinu kojom se
krećemo,ukupno pređeni put,nadmorska visina tačke na kojoj se nalazimo
-modeli sa
barometarskim visinomerom pokazuje nam topografski profil terena kojim se
krećemo,ukupan uspon i ukupan spust,kratkoročnu vremensku prognozu.
-prikazuje kompas
i mogućnost navigacije po azimutu ili po projektovanju tački.
-mogućnost
memorisanja naše maršute i podataka o koordinatama i visinama tačaka koje smo
prošli.Na putu kojim se krećemo možemo po želji da upisujemo putne
tačke,raskrsnice,objekte tzv.waypoint-e,koje kasnije možemo da koristimo za
navigaciju.
-memorisanje
snimljenih putanja (tracklog-ova).Tracklog-ove i waypoint-e moguće je prebaciti
na računar ili ih učitati iz njega.Svoje ili tuđe logovei tačke možemo koristiti kao pouzdanog
vodiča.
-korisne
sitnice:vreme izlaska i zalaska sunca,prikaz mesečevih mena.
Postoje razni
modelii vrste GPS-ova,a evo
nekih:LEGEND,VISTA KLASIK,GPSMAP,Colorado 300 i još mnogi drugi.Cena uređaja se
kreće od 15 000 do 50 000 dinara,a naravno da postoje i skuplji uređaji.
Ova vrsta opreme
obuhvata niz elemenata koji zavise od trenutne situacije,planiranog pohoda i
organizacije.Osnovne instance ove klase opreme čine pištaljka,megafon,ručne i
stacionarne radio stanice za audio signalizaciju i komunikaciju,odnosno
signalni pištolj i raketa,tj raznobojni svetleći štapovi i lampe za vizuelnu
signalizaciju i komunikaciju.
Ova vrsta opreme ima dvostruku značaj : sa
jedne strane omogućava komunikaciju spasilaškog tima sa povređenim ili
ugroženim licima,a sa druge strane omogućava međusobnu komunikaciju članova
spasilačkog tima.I jedna i druga kategorija imaju ogroman značaj u akciji
spašavanja.Svaki planinar bi trebao da ima pištaljku okačenu za ranac. Neki
ranci imaju u sklopu kopči napravljenu pištaljku.
Dereze služe za
sigurno i brzo hodanje po tvrdim snežnim i ledenim podlogama.Postavljaju se na
cipele,na kojima moraju stajati čvrsto.Mogu se povezati trakama,gurtnama,prusicima
ako su starijeg tipa,ili preklapanjem automatskog osigurača kod novijih modela.
Razlikujemo:obične(univerzalne),polu-automatske i automatske dereze.Automatske
dereze se uglavnom stavljaju na plastične cipele ili na cipele koje imaju
dodatak za postavljanje tih tipova dereza.Prave se od lakih metalnih legura.Od
njih se očekuje da budu dobro urađene,čvrste,lake,jednostavne za stavljanje
skidanje i transport.Imaju 6-12 zubaca koji su oštre,a prilikom transporta
zaštičuju.Mogu biti iz jednog ili dva komada.Dereze moraju dobro da prilažu uz
cipelu,koja se u njima ne sme pomerati.One ne smeju biti suviše zategnite,da ne
bi zaustavile cirkulaciju krvi i uzrokovale smrzavanje stopala,niti suviše
labave,da ne bi spadale.Mogu se podešavati prema brojevima cipela.
Dereze koje se
koriste za penjanje leda i strmina imaju dva zuba okrenuta napred za lakše
penjanje.
Pre svake
upotrebe moramo proveriti ispravnost dereza i traka za vezivanje.Dereze se kače
na ranac,gde se i nose.Prilikom transporta u nekom prevoznom sredstvu moraju
imati zaštitu,da ne bi došlo do slučajnog povređivanja nekog člana tima ili do
cepanja nekog dela opreme.U novije vreme kupuje se sa futrolom,a ko nema
futrolu moze da ih ubode u parče stiropora i tako da ih trasnportuje.
Bajla ili
ledni čekić-su naprave slične cepinu,pri čemu na glavi imaju jedan špic(kao cepin) i jedan čekić,umesto
lopatice kod cepina.Pored namene koju ima i cepin,bajla se zbog čekića koristi
za zabijanje lednih i snežnih klinova,odnosno za odvaljivanje komada
leda.Koristi se u kombinaciji sa cepinom za penjanje u ledu,odnosno kao alatka
za drugu ruku.Kao i cepin,mogu postojati različiti oblici,u zavisnosti od vrste
uspona i podloge.
Cepin je sprava slična pijuku,odnosno krampu modifikovana za potrebe hodanja po snežnim ili
lednim strminama.Cepin ima glavu,telo i vrat.Može imati duže ili kraće telo i
to manje ili više zakrivljeno.Oblik cepina bira se prema nameni i usponu koji se
planinari.Glava ima dva kraja,oba naoštrena i zašiljena,pri čemu je jedna
strana špic,a druga lopatica.Na drugom kraju tela se nalazi zašiljeni
završetak.Na telu cepina postoji ručka,a na vratu postoji rupa pomoću koje se
cepin navezije na pojas.
Koristi se i za
pravljenje stepenica u ledu,odnosno za pravljenje osiguravajućih
štandova.Konačno cepin može služiti i kao sidrište,odnosno oslona tačka za
samoosiguranje,jer nabijen duboko u led ili tvrd sneg celim telom,cepin je vrlo
teško izbiti.Prilikom penjanja u ledu cepin vam je produžena ruka,odnosno kuka
koja neće proklizati.Prilikom okliznuća i pada,cepin služi za kočenje i
zaustavljanje.Može se koristiti samostalno ili u kombinaciji sa bajlom,odnosno
ledničkim čekićem.Na glečerima nam služi za sondiranje pukotina i snežnih
mostova ,za spašavanje iz ledničkih pukotinaCepin je nezamenljiv deo opreme za
hodanje u snegu i ledu.
Kako izabrati
dužinu cepina pitanje je sad.Stari planinari su birali dužinu cepina,tako što
su stajali,cepin uzeli u ruku, i paralelno ga držali sa nogom i kad bi kraj
cepina dotakao pod,to bi bila prava dužina.Što se tiče novih tehnika,evo
jedne:Stanemo,raširimo ruke,u jednu ruku uzmemo cepin i stavimo ga da bude
paralelan sa rukom.Kada kraj cepina dođe ispod ruke,to bi trebala da bude vaša
dužina cepina.
Osmica je osnovna
naprava za spuštanje niz uže.Ona preuzima celokupno opterećenje(trenje),tako da
se ne šteti odeća.Osmica nam služi iza
osiguravanje partnera i njegovo zaustavljanje u slučaju padaSlaba strana joj je
što se prilikom brzog spuštanja oštećuje uže.Sastavljena je od dva
prstena:manji 25mm i veći 50mm,koji su međusobno spojeni vratom osmice
.Prilikom upotrebe prvo se mota uže oko osmice,a zatim se ona pričvrsti sa
karabinerom za pojas penjača.Postoje jos i pirana,ATC Guide koji su slicni osmici.
Vreća za
spavanjeje uvek potrebna,bez obzira da
li ste u domu ili u šatorima.Vreće mogu biti veoma različite.Pod planinarskom
vrećom podrazumevamo perjanu ili sintetičku vreću tipa “ mumija ” , koja je predviđena za boravak na temperaturi do 0 stepeni.Iskustvo govori
da je ovakav profil vreče dovoljno dobar za sve „ normalne “ aktivnosti tokom svih godišnjih doba u
načim uslovima.
Ako se planira
boravak na većoj zimi,potrebna je bolja vreća ili dve vreće prethodnog
tipa.Perjana vreća se razlikuje od sintetičke utoliko što ju je za istu
temperaturu moguće pakovati na manju zapreminu.Pri tome perje,kada se nakvasi,gubi
svojstva toplotne izolacije,što nije slučaj sa vrećom sa sintetičkim
punjenjem.Bivak vreca se ispostavlja kao apsolutno neophodan deo opreme za
svaku planinarsku aktivnost.Ona se pakuje na jako malu zapreminu,i ne
predstavlja opterećenje,a izuzetno je korisna za boravak u planini.Vreca za
spavanje ne sme da bude preuska jer je spavanje u njoj tada neprijatno.
Tezina vrece ne
bi trebala da prelazi 1500g.Prilikom kupovine
vrece dobro razmislite kakva vam je vreca potrebna i za kakve uslove,tj.sve zavisi
od vas i vasih zelja i mogucnosti,ali nemojte zuriti pri kupovini.
Nožna penjalica koristi se prvenstveno po užetu,pa je tome
prilagođen i njen oblik.Može se upotrebljavati i za osiguravanje pri veranju i
spustanju te i zasamoosiguravanje.
Izrađena je u dve varijante,za desnu i levu ruku-nogu.
Prsna penjalica namenjena je za penjanje.Nosi se vezana u
penjačkom pojasu.U kombinaciji sa nožnom omogućava najlakše i najudobnije
penjanje.Služi i kao samoosiguranje pri penjanju po lestvama i strminama.
Hvataljke tipa žimar,neki ih zovu asenderi imaju složeniji
mehanizam i upotrebljava se u paru.Sa donje strane ima otvor za zamku,koja se
optereti.Sa užadima debljine od 7-14mm.Način funkcionisanja ovih sprava je takav da pošto se postavi na uže ,ona
može napredovati samo u jednom pravcu.Postavlja se na uže tako što se otvori
čeljust i ubaci se uže u zaštićeni deo.Čeljust se zatvori i spremna je za
upotrebu.Da bi se skinula sa užeta,potrebno je rasteretiti je.Maksimalna
izdržljivost ove sprave je 4000 N odnosno 400 kg.Prilikom korišćenja jedino
dozvoljeno opterećenje je aksijalno.Kada se ne koristi potrebno je zatvoriti
čeljust jer se troši opruga u mehanizmu.
Ranac sluzi za nosenje svih potrebnih stvari i opreme do
terena,i sa njega.Kada se govori o rancu,uvek se misli bar na dva ranca,a moze
i tri,uglavnom mali,srednji i veliki.ranac.Rancevi se danas prave uglavnom od
lakih sintetickih materijala tako da su otporni na vodu.Na dobrom rancu mora da
postoji mehanizam sa kojim regulisemo teziste i specijalni jastucici na ledjima
koji smanjuju znojenje ledja.
Veliki ranac nazivamo transportni i on uglavnom sluzi za
prenos stvari i opreme do doma ili mesta gde bivakujemo.Za letnje uslove mora
da bude oko 70-75 litara a u zimskim uslovima od 95-100 litara.Sve zavisi
koliko stvari nosimo i koliko dana planiramo da ostanemo na akciji i koliko
mozemo da ponesemo.Ne valja preterivati jer u pocetku ce te misliti da mozete
da nosite,ali posle nekoliko sati hodanja po planinskim terenima do doma necete
moci da idete i zadrzavacete ostatak grupe.Vecina savremenih ranceva ima
regulator za zapreminu tako da i sa manje opreme on ne visi na ledjima i nesmeta
prilikom kretanja.
Srednji rancevi mogu biti do 50 litara zapremine.Koriste se
za planinarske akcije trajanjaod 2-3
dana.Svi ranci moraju imati sto vise dzepova i sto bolje mogucnosti
postavljanja dodatne opreme kao sto su:cepin,dereze,satori,stapovi,uze,vrece.
Mali
ranac ili ranac koji koristimo za zavrsni uspon ili jednodnevnu akciju treba da
budu od 20-30 litara.Treba da lepo prijanja uz ledja i da ima mogucnost
kacenja,cepina,dereza i alpinistickog uzeta.Ne sme da bude previse visok jer
onda smeta prilikom podizanja glave i smanjuje nam vidokrug.
Prilikom pakovanja svakog ranca trebamo da vodimo racuna da
tvrde predmete ne pakujemo do ledja kako nas ne bi zuljali.Teske predmete
trebamo pakovati na dno ranca i uz ledja,nakon toga dodajemo lakse stvari na
prednjem delu i vrhu ranca.Vecina novih ranceva se pravi iz dva dela tako da
lakse mozemo pristupiti stvarima koje su na dnu ranca.
Postoje razne teorije oko upotrebe penjackih
pojaseva.Postoje:sedezni,prsni,i kompletan gornji i donji pojas,a mogu biti i muski i zenski.Pojasevi su
izradjeni od sirokih najlonskih traka i imaju mogucnost podesavanja velicine i
sirine prema potrebama korisnika.Prilikom pada pojas mora opterecenje jednako
rasporediti po celom telu.Visina navezivanja mora biti iznad pojasa,pa do
grudi(gde je krajnja tacka vezivanja). U alpinizmu uglavnom koristimo
kombinaciju sedeznog i prsnog pojasa.Na alpinisticke uspone trebamo izbegavati
da idemo samo u sedezu jer on nije dovoljna zastita za vece padove.Prilikom
takvih padova moze doci do preloma kicme.
Za zimske uspone i ekspedicije na visoke planine uglavnom se
koriste jednodelni pojasevi jer mogu da se podese i obuku preko debele zimske
odece.
Penjacki pojas je neophodan jer je mnogo bezbednije i
udobnije penjati u njemu,i obavezan je deo opreme kada upotrebljavamo uze.
Stari planinari i alpinisti su pojaseve pravili od
prusika.Oni su uplitali prusike i razne cvorove pomocu cega su dobijali gornje
i donje pojaseve.Nazivali su ih prusikove gace ili tange,kako bi se salili neki
od njih.Ti pojasevi nisu bili udobni jer su usecali kozu ali su umeli da spasu
zivote kada je bilo potrebno.
Slem ili kaciga je sastavni deo opreme prilikom bilo kakvog
penjanja u steni,ledu ili pri ulasku u neke pecine.Slem stiti glavu od udara
kamena,pada na glavu i udaranja glavom o stenu.U prodaji ih imamo bezbroj vrsta
i modela.Vazno je da prilikom izbora slema vodimo racuna da ona bude stabilna
na glavi u obe ose,da ima sigurnu mogucnost pricvrscivanja.Slem mora biti dobro
sredstvo za amortizaciju udara,mora biti lak i ne sme smetati pri upotrebi,na
glavi ne sme stajati cvrsto jer tada nema funkciju.Dobro je ako slem ima
mogucnost za montiranje lampe.
Moja preporuka je da slem treba uvek nositi kad se ide na
ozbiljno penjanje ili tamo gde postoji mogucnost od odrona kamena.Vecina ljudi
koji se bave ovim sportom u Srbijiuglavnom ne koristi slem.Uglavnom pricaju da je to za manekene…….dok u
zemljama u kojim je alpinizam razvijeniji 90% ljudi nose slem,a ljude koje ne
nose slem smatraju ne ozbiljnim.
Jedna nekolicina ljudi pocinje da nosi slem tek posle nekog
loseg iskustva.U tu grupu svrstavam isebe,samo sto sam ja imao dosta srece.Jednom prilikom smo drug i ja
penjali neki smer.On je krenuo prvi,ja sam ga osiguravao.U jednom trenutku on
je odronio parce stene,koje je proletelo tako blizu pored moje glave da sam
mogao skoro da osetim kako prolece.Veoma cudan osecaj,ne mogu bas sasvim da vam
opisem.Najbolje da ga nikada ne osetite.Uglavnom sve se dobro zavrsilo imao sam
mnogo srece.Od tog dana uglavnom nosim slem.Predlazem svima da ga nosite i
nemojte cekati neko lose iskustvo da bi ste poceli.
Stapovi se koriste u svim uslovima i leti i zimi za
hodanje.Mogu se koristiti takozvani sumski stapovi (grana) ili oni bolji kao
sto su teleskopski stapovi,kojim se podesava visina,a pakujuse na malo da bi stali u ranac.Ustanovljeno
je da se koriscenjem dva stapa olaksava hodanje i opterecenje na kicmu.Noviji
stapovi imaju u sebi antishock sistem za ublažavanje udaraca i smanjuju 30%
opterecenje na kolenima i zglobovima.
Prave se od raznih materijala kao sto
su:karbon,celik,plastika.Gornji deo je od gume,da ne kliza,a donji deo je od
celika.Postoje i nekoliko dodataka koji se stavljaju na vrh stapa i zavisi od
terena po kojem se krecemo.
Napomena:Zimi je dobro pre polaska na planinu, u zglob stapa
sipati malo glicerina da ne bi doslo do smrzavanja mehanizma i naslinim
otvaranjem stapa do ostecenja i pucanja.
U predhodnom blogu sam govorijo o Planinarskim cipelama sada
cu reci par reci o ostaloj obuci koja se koristi za planinarenje i alpinizam a
to su:gumene cizme,patike ili papuce i penjacice,kamasne.
Gumene cizme se koriste u uslovima velike vlage i vode.Najvise
ih koriste ljudi koji se bave speleologijom tj. ljudi koji ulaze u pecine i
jame.Mogu posluziti i za neku kanjoning avanturu u zavisnosti od vremenskih
uslova.
Patike ili papuce se koriste za boravak u logoru ili planinarskom
domu.
Penjacice su posebna vrsta obuce koja se koristi prilikom
slobodnog penjanja u suvoj steni.To su specijalne lake patike sa djonom od
tvrde gume koja obezbedjuje odlicno trenje o podlogu i koriscenje najmanjih
gazista.Penjacice nisu pogodne za vlaznu steno jer gumeni djon nije profilisan
pa kad se okvasi lako kliza po steni.Penjacice se kupuje jedan ili dva broja
manje od normalnog broja obuce penjaca.
Kamasne neki ih zovu i znaju kao Gamasne nespadaju u obucu
vec se nose kao dodatak na cipele.To su ustvari posebne navlake koje se
postavljaju preko cipele i pantalona do kolena.Prave se od jakog platna i cilj
im je da sprece ulazak vode,trunja,kamencica,snega,stite nas od vlage i
hladnoce u novije vreme se prave od goroteks materijala.
Cipele su verovatno jedan od najvaznijih delova opreme za planinarenje.Dobro
je imati dva para cipela,jedne za leto a druge za zimu koje po potrebi mozemo
koristiti za visokogorsko skijanje.
Cipele ili gojzerice kako ih mnogi zovu kupujemo prema nameni odnosno prema
tome kakve su nam ambicije u planinarstvu.Prilikom kupovine gojzerice obavezno
probamo sa dva para carapa,jedne tanke pamucne i druge debele vunene.Vodimo
racuna da na gojzericama bude sto manje stepova jer su to mesta kroz koja
najpre prodre voda.Pertle treba da prolaze od prstiju kako bi mogle sto bolje
da pritegneno gojzerice uz nogu, a visina pertlanja treba da je iznad skocnog
zgloba kako bi izbegli povredjivanje zgloba.
Djonovi na cipelama ne smeju biti glatki i premekani.Najbolji su od profilisane
gume koja odlicno prijanja uz svaku podlogu(Vibram).U prodavnicama mozete naci
raznu obucu za planinarenje:koznu,plasticnu,trekerice, itd.Vazno je da obucu
biramo sa posebnom paznjom jer ako nam je obuca neudobna nema nista od lepog
provoda u prirodi,a mozete imati i brojne neprijatnosti.
Planinarska oprema se koristi u svim planinskim
prilikama,bilo da se radi o klasicnom planinarenju,visokogorstvu,alpinizmu,skijanju,speleologiji,penjanju ili
spasavanju.Oprema sve vise postaje kljucni factor uspeha svakog
planinskog sporta.Ona mora biti sto prakticnija,jednostavnija,laksa,izdrzljiva,a
sa druge strane,mora,zadovoljiti sve zahteve koje postavlja
stena,led,podzemlje,uredjena i neuredjena skijaska staza,teski,vremenski uslovi
itd.Planinarska oprema se deli na licnu,grupnu i tehnicku.Licna oprema je ona koju za vreme trajanja akcije koristi
samo jedan planinar.Ona ne mora biti njegova svojina,ali za njeno
podesavanje,cuvanje i odrzavanje odgovara pojedinac.
Zajednicka oprema je ona koju za vreme trajanja akcije
koristi vise planinara,odnosno ona koja zbog svoje namene,cene,glomaznosti biva
posed i odgovornost grupe.Tehnicka oprema se koristi i u slucaju pojedinca i gripe,i
sluzi za savladavanje tehnickih detalja penjanja na neku planinu.
Zapamtite takodje,da je oprema neophodan deo price o boravku
u planinama,ali ne i sama po sebi dovoljna.Mozete imati i najbolju opremu na
svetu,i opet biti potpuno izlozeni mnogobrojnim opasnostima.Dobro je imati
adekvatnu opremu,ali je podjednako vazno da znate kako se njom rukuje,kao i da
znate njena ogranicenja i uslove koriscenja,odnosno da budete svesni opasnosti
u planinarskim aktivnostima.